Kad malo bolje razmislite sigurno ste čuli za satove Casio još od malih nogu.  Mora da je barem dida ili nono nosi takav sat. Jednostavno u svakoj obitelji su sigurno u jednoj generaciji prije nas satovi Casio bili itekako popularni!

Ja se primjerice sjećam iz svog djetinjstva ti satova. U jednom trenutku odrastanja kad si spreman imati svoj prvi pravi sat tad ate roditelji vode u Trst. Naravno u kupnju tvog prvog ozbiljnog sata. Na ruci su tada, ako si imalo bio frajer morali biti satovi Casio.

Iz moje školske generacije svi su nosili takav sat. Uglavnom su to bili digitalni satovi Casio, oni mali s puno gumbića na koje si mogao izračunati matematičke zadatke i usput malo prevariti učitelja iz matematike. Uostalom satovi Casio imaju mogućnost kalkuliranja, postavljanja alarma i štoperice.

Mi mladi smo vječno nešto računali i mjerili. Bili su u raznim bojama i uvijek modni hit. Neki od nas morali su dosta štedjeti da bi si ga mogli priuštiti. Tu bi uvijek uskočile bake i djedovi jer to je bio znak zrelosti kad bi uopće zaželio imati sat, a koji bi drugi mogao biti nego onaj kao od djeda ili tate.
I tako su satovi Casio postali legenda.

Ponekad ako si imao sreće tata bi ti kupio onaj analogni, a to je značila samo jedno – da si ga itekako zaslužio ocjenama u školi. Tada bi se cijela obitelj lijepo uredila i pripremila za jedan izlet u Trst u tvoju čast i brže bolje skok u poznatu urarsku radnju na pregovaranje o kupnji sata. A radnja se sva sjajila od izbrušenog čelika i čistih stakala u izlogu. Kako li su samo lijepe te urarske radnje u Trstu… Velikim slovima bi u vanjskom izlogu stajala reklama satovi Casio prodaju se unutra. Koliko je dječjih lica od sreće blistalo pred tim radnjama…