Kakvi ženski satovi su bili nekad, a kakvi su danas

U prošlosti ženski satovi su bili u vlasništvu samo osobe koje su financijski imale malo više, a koje su željele da se istaknu. Moj otac ga je dobio na poklon i to je bila jedna vrijedna nagrada. Nije to baš svako mogao ni dobiti, to je bila jedna vrijedna nagrada za dugotrajan rad. To je bio vrijedan i lijep poklon. Nije to bilo ni malo para, nije se moglo izdvajati za sat. To je bio period kada su se ljudi kućili, i kod nas je jedno radilo, troje se školovalo. Kupovali su ga ljudi koji su znali cijeniti vrijednost i ukus. 

Moja djeca bi ga kupila, mojim kćerima su ženski satovi interesantan modni dodatak. One vole sve što je dobro i što je kvalitetno, što je novo na tržištu, a da ima nekakav pedigre. Mislim da bi nove generacije prepoznale kvalitetu Arette, Omikrona ili nekih drugih starim satova jer je brend koji je već bio na tržištu. Omladina ima roditelje, bake i djedove koji znaju za te stare satove. Ukoliko bi se pojavile neke reklame za njih, bilo da su mediji, Internet ili bilo šta da bi se skrenula malo pažnja na to, mislim da bi to išlo, ženski satovi, ali i muški satovi. Većina omladine, bez obzira na ekonomski status, dati će zadnju kunu na ono što im se sviđa. Koliko sam ja vidjela, mlade žene ne koriste samo jedan sat, nego je to sat koji se slaže uz odjeću, uz boje – zato mislim da bi se ženski satovi još više prodavali od muških. Vole da promijene pa imaju više satova. 

Kvaliteta, točnost i dobar pedigre. Ono što se o njemu zna iz prošlosti i da je dobar, ima svoj imidž. Takvi ženski satovi trebaju mladima, a ne ovi skoro pa jednokratni. 

Ručni sat – kratka povijest

Na ljeto 1916. godine, prestižne američke novine The New York Times počele su pisati o neobičnom trendu koji se pojavio među Europljanima – narukvice sa satovima. Džepni satovi tada su se počeli prebacivati na zglobove te je nastao danas popularni ručni sat. Kada se tek pojavio, mnogi ljudi su mislili da je ručni sat smiješan, te samo prolazna moda.

Ali danas je definitivno sigurno da to nije tako.

Dvije godine nakon početka Prvog svjetskog rata, svi vojnici morali su nositi ručne satove iz praktičnih razloga. Poboljšanja u tehnologiji komunikacija omogućila je bolje tempiranje manevara, što znači da su vojnici također morali biti dobro usklađeni. To je postalo veoma teško koristeći samo džepne satove. Ručni sat bio je idealno rješenje za taj problem. Noseći sat na ručnom zglobu, vojske su mogle biti bolje usklađene, a od vojnika taj stil se proširio na ostalu populaciju.

Europski vojnici počeli su na zaslon sata stavljati čvrsto staklo kako bi satovi mogli izdržati vojnički život i boravak u rovovima. Također su na kazaljke satova počeli stavljati radij kako bi svijetlile u mraku. A civili su, kada su vidjeli koliko je ručni sat praktičniji od džepnog, počeli kopirati vojnike.

Ručni sat je danas jedan od glavnih kako muških tako i ženskih modnih dodataka. Osim klasičnih analognih satova, danas se vrlo lako mogu nabaviti i digitalni satovi koji vrijeme prikazuju na LED ili LCD ekranima. Osim digitalnih satova, još jedna tehnološka varijanta ručnog sata koja postaje sve popularnija je pametni sat. Apple pametni sat je jedan od prvih popularnih primjera takvih satova. On je nakon izbacivanja na tržište veoma brzo postao statusni simbol.

Pametni satovi danas imaju pristup internetu, emailu, raznim aplikacijama, itd., te se na njima može gledati slike i filmove. Iz toga vidimo da se više ne traži bolji način za prikaz vremena, već se ručni satovi kreću u nekom drugom smjeru.