Doxa muški i ženski satovi iz prošlosti

Ono što ja znam što su Doxa muški i ženski satovi značili jest – dobar i pouzdan sat. Imali su ženske i muške satove, četvrtaste i okrugle, pozlaćene. Imali su 3-4 verzije satova i svi su lijepo izgledali. Njegova kvaliteta je bila izvrsna. Imao je i dobru reklamu, par scena u jednom tada popularnom filmu mu je osiguralo veliku popularnost. Svakako su to bili muški i ženski satovi koji su se tada jako cijenili.

Otac je išao kod sestre u Austriju pa su tamo negdje još išli, tako da mislim da ga je za sestru kupio u Švicarskoj odakle su Doxa muški i ženski satovi najčešće i dolazili. Ne znam koliko je koštao, ali znam da je otac govorio da je mogao kupiti i Raketu i Zenit, 2 ili 3 sata za njega. 

Bili su to krasni muški i ženski satovi, pa ga je s vremenom kupio i meni. Govorio je također da taj broj rubisa znači cijenu, da je maksimalno 20 ili 19, a ovaj je 17 imao. Bio je malo elegantniji, sa nekom vrstom pozlate, crnom kožnom narukvicom. Baš prelijep sat, lagan na ruci. Nosio sam ga do 1989. dok nisam otišao u službu vojske, poslije su došli ratni sukobi, sat je bio oštećen i nisam ga nikad ni popravio. Sada se ne sjećam ni šta se desilo s njim. Žao mi je zbog toga, volio bih da ga imam, pa makar na zidu.

Jedan prijatelj ima još uvijek taj sat, ali ne znam odakle mu.  Drugi koji su ga imali, mislim da su ga kupili vani, mislim da tada nije bilo ovdje kupiti ili ako ga je bilo, bio je jako skup. Tržište je bilo zatvoreno i preferirale su se naše verzije i iz Rusije – Raketa, Zenit. Kasnije se moglo naći, ali su bili skupi. Vani su bili jeftiniji nego kod nas jer su vani muški i ženski satovi bili i puno češće nošeni nego kod nas.

Kakvi ženski satovi su bili nekad, a kakvi su danas

U prošlosti ženski satovi su bili u vlasništvu samo osobe koje su financijski imale malo više, a koje su željele da se istaknu. Moj otac ga je dobio na poklon i to je bila jedna vrijedna nagrada. Nije to baš svako mogao ni dobiti, to je bila jedna vrijedna nagrada za dugotrajan rad. To je bio vrijedan i lijep poklon. Nije to bilo ni malo para, nije se moglo izdvajati za sat. To je bio period kada su se ljudi kućili, i kod nas je jedno radilo, troje se školovalo. Kupovali su ga ljudi koji su znali cijeniti vrijednost i ukus. 

Moja djeca bi ga kupila, mojim kćerima su ženski satovi interesantan modni dodatak. One vole sve što je dobro i što je kvalitetno, što je novo na tržištu, a da ima nekakav pedigre. Mislim da bi nove generacije prepoznale kvalitetu Arette, Omikrona ili nekih drugih starim satova jer je brend koji je već bio na tržištu. Omladina ima roditelje, bake i djedove koji znaju za te stare satove. Ukoliko bi se pojavile neke reklame za njih, bilo da su mediji, Internet ili bilo šta da bi se skrenula malo pažnja na to, mislim da bi to išlo, ženski satovi, ali i muški satovi. Većina omladine, bez obzira na ekonomski status, dati će zadnju kunu na ono što im se sviđa. Koliko sam ja vidjela, mlade žene ne koriste samo jedan sat, nego je to sat koji se slaže uz odjeću, uz boje – zato mislim da bi se ženski satovi još više prodavali od muških. Vole da promijene pa imaju više satova. 

Kvaliteta, točnost i dobar pedigre. Ono što se o njemu zna iz prošlosti i da je dobar, ima svoj imidž. Takvi ženski satovi trebaju mladima, a ne ovi skoro pa jednokratni.