Ono što ja znam što su Doxa muški i ženski satovi značili jest – dobar i pouzdan sat. Imali su ženske i muške satove, četvrtaste i okrugle, pozlaćene. Imali su 3-4 verzije satova i svi su lijepo izgledali. Njegova kvaliteta je bila izvrsna. Imao je i dobru reklamu, par scena u jednom tada popularnom filmu mu je osiguralo veliku popularnost. Svakako su to bili muški i ženski satovi koji su se tada jako cijenili.

Otac je išao kod sestre u Austriju pa su tamo negdje još išli, tako da mislim da ga je za sestru kupio u Švicarskoj odakle su Doxa muški i ženski satovi najčešće i dolazili. Ne znam koliko je koštao, ali znam da je otac govorio da je mogao kupiti i Raketu i Zenit, 2 ili 3 sata za njega. 

Bili su to krasni muški i ženski satovi, pa ga je s vremenom kupio i meni. Govorio je također da taj broj rubisa znači cijenu, da je maksimalno 20 ili 19, a ovaj je 17 imao. Bio je malo elegantniji, sa nekom vrstom pozlate, crnom kožnom narukvicom. Baš prelijep sat, lagan na ruci. Nosio sam ga do 1989. dok nisam otišao u službu vojske, poslije su došli ratni sukobi, sat je bio oštećen i nisam ga nikad ni popravio. Sada se ne sjećam ni šta se desilo s njim. Žao mi je zbog toga, volio bih da ga imam, pa makar na zidu.

Jedan prijatelj ima još uvijek taj sat, ali ne znam odakle mu.  Drugi koji su ga imali, mislim da su ga kupili vani, mislim da tada nije bilo ovdje kupiti ili ako ga je bilo, bio je jako skup. Tržište je bilo zatvoreno i preferirale su se naše verzije i iz Rusije – Raketa, Zenit. Kasnije se moglo naći, ali su bili skupi. Vani su bili jeftiniji nego kod nas jer su vani muški i ženski satovi bili i puno češće nošeni nego kod nas.