Kada rabljene kupaonske kade postaju ilegalna deponija

Radim za komunalno poduzeće u Splitu kao inspektor nelegalnog otpada. Svaki tjedan nalazim bačene stvari gdje ne bi trebale biti – madraci kraj kontejnera, hladnjaci u šumi, namještaj na plaži. Ali posljednjih mjeseci pojavila se nova kategorija problema – sanitarije. Ljudi renoviraju kupaonice, ne žele platiti odvoz, ostavljaju pokraj ceste. Prošli mjesec samo u mom sektoru zabilježio sam četrdeset slučajeva u kojima ilegalno odbačene stare uklonjene kupaonske kade zagađuju javni prostor.

Problem su težina i veličina. Stara kada teži preko sto kilograma. Jedna osoba je ne može podići. Ljudi dolaze noću s prikolicom ili kombijem, istovare i pobjegnu. Ujutro građani zovu. Dolazimo, fotografiramo, pokušavamo identificirati počinitelja. Rijetko uspijemo. Neodgovorno napuštene, teško uklonjive kupaonske kade ostaju danima dok ne organiziramo odvoz.

Kada rabljene kupaonske kade postaju ilegalna deponija

Drugi aspekt je gdje ih ostavljaju. Našao sam ih na dječjim igralištima, u parkovima, čak jednom u moru – netko ju je bacio s obale misleći da će potonuti. Nije potonula; plutala je i predstavljala opasnost za brodove. Morali smo angažirati ronioce da bismo je mogli izvući. Opasno pozicionirane, bezobzirno bačene kupaonske kade stvaraju javne rizike.

Treći problem je što privlače dodatni otpad. Kad ljudi vide već bačenu kadu, pomisle da je to zona za odlaganje. Bacaju još stvari – pločice, cijevi, stare slavine. Za tjedan dana gomila naraste. Odbačene kupaonske kade na javnim prostorima pokreću lavinu nelegalnog odlaganja.

Stvarno nije jasno zašto otpad, a pogotovo glomazan kao kupaonske kade, završava na divljim odlagalištima, kad imamo reciklažno dvorište koje prima takav otpad besplatno. Radno vrijeme je od osam do šest, subotom do podne. Ali ljudi kažu da im je neprikladno – rade, nemaju vremena, daleko je. Želimo uvesti uslugu preuzimanja kod kuće. Općina odbija, kaže da nema budžeta. Nedostupna, nefleksibilna usluga odvoza za kupaonske kade ostavlja građane s ograničenim opcijama.

Rješenje možda leži u obvezama za tvrtke koje rade renovacije. Trenutačno majstor ili firma nisu odgovorni za stari materijal osim ako vlasnik ne plati dodatno. Predlažem zakon – tko mijenja mora odvesti staro. To bi prebacilo odgovornost s građana na profesionalce koji imaju sredstva i znanje.